Redovitu godišnju skupštinu održao je kutinski ogranak Udruge «Hrvatski domobran». Prije početka uz spomen obilježje na ulazu u tvornički krug Petrokemije d.d. sudionici su položili vijenac i zapalili svijeće za poginule u Domovinskom ratu, ali i sve one koji su stoljećima žrtvom pridonosili stvaranju neovisne Hrvatske.
Predsjednik Ivan Sladović podsjetio da je Ogranak koji broji 70-tak članova najbrojniji i kod gradskih počasti žrtvama uz državne i vjerske blagdane. No gotovo smo usamljeni kada se odaje počast žrtvama Bleiburga i Križnog puta, tog najmasovnijeg hrvatskog egzodusa, naglasio je. Žrtve domobrana: od borbe za hrvatski zapovjedni jezik u 19. stoljeću, preko onih posebno poslije završetka Prvog i Drugog svjetskog rata te kroz postrojbe Hrvatskog domobranastva u Domovinskom ratu ne smiju ostati zaboravljene. To treba činiti unatoč i iz najvišeg državnog vrha pravdanju komunističkih zločina, inače osuđenih europskim i dokumentima Hrvatskog sabora, naglasilo je više sudionika rasprave.
Pohod Bleiburgu i dalje ostaje trajni program kutinskih domobrana, a sve širi je i popis posjete mjestima uz žrtve Domovinskog rata. Prošle godine na popisu se tako našla i Škabrnja. Izrečena je i poruka, kako bi bilo primjereno da svi u Domovinskom ratu poginuli hrvatski branitelji kutinskog kraja s uklesanim imenima dobiju zajedničko spomen obilježje. Uz već objavljenu knjigu kutinski domobrani nastavljaju istraživanja o prešućivanim žrtvama II. svjetskog rata, ali i poraća u kojemu su žrtve i najbrojnije. Čulo se da je popis proširen na više od stotinjak novih imena. Ove godine otkrit će i spomen obilježja u Kutinskoj Slatini i Ilovi.
Skupštinu je u ime “Hrvatskog domobrana” koji širom domovine, ali i u svijetu broji 18.000 članova, pozdravio i Nikola Matičić, predsjednik Središnjice. Kutinčanima je zahvalio na brojnim aktivnostima, a posebno obnavljanju članstva mlađim naraštajima. Podsjetio je kako je upravo za mladež u Lovincu u Lici u pripremi i kamp koji će podsjećati na prije 143 godina utemeljene domoljubne vrijednosti Hrvatskog domobranstva, ali i potrebu poštivanja neotuđivih državnih simbola zastave i himne i dakako žrtava utkanih u povijest stvaranja slobodne države.