Knjiga u izdanju «Spiritus movensa» svečano je promovirana u Kutini uoči odlaska mlade pjesnikinje na liječenje u Pariz.
"U svojim pjesmama Sandra ne piše o emocijama, ona ih slika. Njene su pjesme slike neizvjesnosti života. I zato te pjesme ponekad vrište." naglasila je recenzentica Katarina Brkić. Zbirku je ilustrirala i emocije pjesnikinje oslikala mlada kutinska slikarica i dizajnerica Martina Zelenika.
Sandra Stojić dugo piše. Unatoč teškoj bolesti život je njena pjesma; lijep, radostan tužan… Na promociji zbirke mlada pjesnikinja bila je emotivno dirnuta pa je njena majka Biserka umjesto nje pročitala pismo publici u kojem Sandra poručuje; "Ne želim da ova knjiga bude predstavljena kao knjiga «još jednog invalida», jer ipak sam prije jedanaest mjeseci bila dobro, hodala i živjela punim plućima. Ovo stanje poprilično mi je novo i kad sam prije tri mjeseca bila primorana sjesti u kolica prvi put u životu, osjetila sam se sputano, zarobljeno i kao da napokon sebi moram priznati da sam invalidna osoba, što mi je vrlo teško." Ipak, Sandra se nije predala i uoči teške operacije u Parizu kutinskoj publici darovala zbirku pjesama ispunjene životom, a za svoje pjesme najviše zahvaljuje obitelji i prijateljima kojima je poručila "Vi ste ti koji ste udahnuli život u moje pjesme, u ljubavi i mržnji, u pravdi i nepravdi i naposljetku u maloj stvari koja se naziva život. Unatoč vrlo neizvjesnoj budućnosti, uspjela sam ostvariti što sam duboko željela i na to sam iznimno ponosna. Nadam se da će moje riječi ostaviti trag, da ćete ih razumjeti ili barem to pokušati, a posebno da će ova zbirka ponekad unijeti u vaša srca radost, a ponekad i tugu. Jedno i drugo je sastavni dio naših života, sasvim normalna stvar. I jedno i drugo nas čini ljudima." zaključuje Sandra Stojić.
Dirnuta Sandrinim pjesmama mnogobrojna publika na promociji njene zbirke Sandri je poželjela puno sreće u njenom liječenju.