U Zagrebu je na groblju Mirogoj sahranjen mons. Vladimir Stanković. Pogrebu je prisustvovao veliki broj vjernika, svećenika i crkvenih dostojanstvenika. Pogrebu su prisustvovali i brojni Kutinčani koji su u Zagreb na posljednji ispraćaj mons. Stankovića stigli sa dva autobusa.
Sprovodnu misu u crkvi sv. Križa i pogrebne obrede u zajedničku grobnicu vikara u arkadama Mirogoja predvodio je zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić.
Život mons. Vladimira Stankovića poprimio je drugi oblik. On i njegovo djelo nastavljaju živjeti među nama i u nama. Poručio je to zagrebački nadbiskup. U prisjećanju na život i djelo mons. Vladimira Stankovića rečeno je kako je on „bio jedan od stupova Crkve u Hrvata u drugoj polovici 20. stoljeća.“. Bliski suradnik tri zagrebačka nadbiskupa i kardinala uz brojne dužnosti koje je obavljao svojim je djelom zadužio hrvatski narod i crkvu u njemu.
„Bio je iznimne intelektualne i duhovne snage, a velik u svojoj jednostavnosti.“ Brojna su njegova djela, knjige, dužnosti. Bio je suosnivač Glasa koncila, predsjednik Caritasa u najtežim danima Domovinskog rata, izvještavao je sa drugog Vatikanskog koncila, predsjednik odbora za doček pape Ivana Pavla II, predsjednik odbora za obnovu zagrebačke crkve, generalni vikar zagrebačke nadbiskupije i niz ostalih dužnosti obnašao je mons. Stanković. Cijeli svoj život posvetio je crkvi i bližnjima. U oporuci je Bogu zahvalio na daru svećeništva. Nesebično je služio i svom narodu. 30 godina bio je voditelj Dušebrižništva za Hrvate katolike u inozemstvu. Tako je osnovao 110 novih misija u svijetu pa su u svijetu ukupno 192 hrvatska katolička središta. „S velikom energijom i predanošću, kao što je sve radio, mons. Stanković brinuo je i o Hrvatima katolicima u svijetu kojeg je obišao nekoliko puta.“
Zadnjih godina prije umirovljena između ostalog bio je i generalni vikar zagrebačke nadbiskupije. Nakon umirovljenja nastavio je i dalje neumorno raditi te se posebno predao radu u postupku proglašenja blaženim brata Ivana Bonifacija Pavletića. Nikad nije zaboravio svoju rodnu Kutinu kojoj se uvijek vraćao i ispunio obećanje iz mladosti zapisano u svećeničkom dnevniku kako će Kutinu učiniti poznatom i dati joj nešto veliko. Dao joj je cijelog sebe i svoje djelo.
Na svim brojnim djelima mons. Stankoviću zahvalili su brojni vjernici, rodbina, prijatelji i crkveni dostojanstvenici uz obećanje kako će nastavi djelo mons. Vladimira Stankovića.
(nb)
U ime kanonika Prvostolnog kaptola zagrebačkog od pokojnika se oprostio mons. Ivan MIklenić - govor
Propovijed kardinala Josipa Bozanića
foto galerija POSLJEDNJI ISPRAĆAJ MONS. VLADIMIRA STANKOVIĆA
