Zbog velike zainteresiranosti, Muzej Moslavine Kutina i Koordinacijski odbor-grad prijatelj djece, već niz godina organiziraju uskrsnee radionice. S njima su već počeli i ove godine kreativnom radionicom na kojoj je sudjelovalo oko 50-tak djece i nastavnika prvog i drugog razreda u Osnovnoj školi Stjepana Kefelje. Radili su scenski prikaz traženja pisanica koje se su se skrile negdje u živicu.
Sljedeća radionica koja se priprema bit će u kutinskoj OŠ Zvonimira Franka. Na njoj će sudjelovati nešto stariji učenici i čuvari etnografske baštine.
«U vremenu korizmeno-uskrsnih običaja bojenje i ukrašavanje jaja jedno je od najpoznatijih uskrsnih tradicija pretkršćanskog podrijetla, ne samo kod nas nego i u ostalih europskim zemljama. Oslikavanje jaja voskom, faksimiliranje zeljastim biljem, ukrašavanje struganje nožićem i britvom, bojenje i iscrtavanje čačkalicom umočenom u solnu kiselinu, oplitanje koncem i vunicom, te obljepljena taninom i na spoju ukrašena sitakom – zukvom, bijelom srži od biljke Jancus, sve su to tehnike ukrašavanja moslavačko-posavskih uskrsnih pisanica.
Najstariji i najrašireniji način ukrašavanja jajeta je vosak. Motivi tih jaja su različiti i unikatni. Svaki majstor oslikač želi imati svoj prepoznatljiv motiv i stil. Najčešće se javljaju motivi proljetnoga cvijeća, svastike, triskela, motiv križa, hrastovih i borovih grančica, ravne i izlomljene linije, točkice i valovnice, razni tekstovi; od imena darovatelja, dobrih želja itd. Pisanica je i dar, osobito djeci, ali se i mladež međusobno daruje, pa i odrasli».