U Beogradu je u 95. godini u subotu 14. veljače preminuo svjetski poznati atletičar Franjo Mihalić. Rođen je 1920. godine u Velikoj Ludini. Odrastao je kao deseto od dvanaestero djece oca krojača i majke domaćice na zagrebačkoj periferiji. Bogatu sportsku karijeru započeo je nogometom u zagrebačkom Grafičaru.. Jedno vrijeme bio je na biciklističkim stazama. Među vodećima je u tadašnjoj državi uz Stjepana Grgca životom veznog u Ivanić Grad, a u čiji se spomen danas održavaju biciklističke utrke Moslavinom. No njegova prava istinska ljubav bila je atletika, odnosno trčanje. Godine 1941. uključio se u AK Concordiu. Nakon Drugog svjetskog rata bio je član zagrebačkog AK Mladost. Odlaskom na odsluženje vojnog roka u Suboticu primijećen je i upućen 1947.. godine u tadašnji vojni klub Partizan u Beogradu. Prije svega vlastiti trud i odricanja te bolji uvjeti za rad u trčanju na duge pruge doveli na ga svjetska postolja. U najzahtjevnijoj kategoriji maratonu 42 kilometara i 195 metara 1956. godine osvaja olimpijsko srebro u Melborneu. Iza njega su pobjede na više od pedesetak međunarodnih utrka, a što uspjesima prelazi i granice bivše države. Na poziv zaljubljenika i organizatora kutinske atletike posebice Marcela Vučetića – tri godine rado je dolazio i gostovao u Moslavinu. Gost Kutine je 1985. godine s Danom Koricom i Verom Nikolić i TV sportskim novinarom Božom Sušecom. Sudjelovao je 1986. i 1987. godine u taka vrlo poznatoj na državnoj razini utrci Voloderska jesen dugoj 15 kilometara i 400 metara Posebno rado spominjao je kako mu je drago što trči zavičajnim stazama djetinjstva. Franjo Mihalić nadasve skroman, a bogat brojnošću osvojenih medalja i simpatijama prihvaćen u svim sredinama zavičajno rado naglašavamo - „naše je gore list“.. Bez dvojbe ulazi u spomen leksikon poznatih rođenih u našoj Moslavini.