ŠNK Mladost Repušnica u utorak 14. listopada svečano će obilježiti 80 godina postojanja.
U programu proslave u 16 sati ŠNK Repušnica odigrat će utakmicu sa HNK Segesta iz Siska na repušničkom nogometnom stadionu. U 19 sati u hrvatskom pučkom domu u Repušnici bit će održana svečana Skupština kluba na kojoj će biti ispričana višedesetljetna repušnička nogometna priča o drugom najstarijem sportskom klubu na području Grada.
O povijesti ŠNK Repušnice iz monografije Repušnica Dragutina Pasarića:
Osam desetljeća s nogometom
ŠNK «Mladost 1934-2014
Športski nogometni klub «Mladost» iz Repušnice poslije HNŠK «Moslavina» iz Kutina (osnovan 1919) drugi je registrirani nogometni s kutinskog područja. Taj čin zbio se davne 1934. godine. Jedan od utemeljitelja kluba, Marko Vidiček, tijekom školovanja kao junior igrao je za zagrebačku „Concordiju“. To iako početno, ali korisno iskustvo prenio je i u rodnu Repušnicu. Opravdano i s razlogom i smatra ga se začetnikom i utemeljiteljem kluba. Među onima kojima Repušnica zahvaljuje početke organizirane nogometne igre su i: Antun Vidiček, trener Janko Putar, Ivan Octenjak, Silvestar Putar, Josip Sinković, Alojz Ptičar, Mirko Ptičar, Rudolf Janković, Josip Brođanec i dr. Sjećanja upućuju - prva kožna lopta broj pet kupljena sredstvima samih igrača. Prvi predsjednik organiziranog kluba poslije Drugog svjetskog rata bio je Josip Vidović. Klub se nakon ratne stanke ponovno afirmira. Raspravlja se i o mogućoj promjeni imena. Uz ljubav prema kraju u kojemu djeluje javljali su se prijedlozi poput „Lonja“ ili „Mramor“. No, opravdano ostaje ime pod kojim je počeo, i uz njega do danas zabilježio uspješan hod.
Klub je ponovo službeno registriran 1947. godine. Oživljava nogometno igralište koje se uz otvorenu kuglanu nalazilo južno od željezničke stanice. Uvjeti su bili skromni. U slučaju lošeg vremena igrači i suci oblačili bi se za izlazak na teren u obližnjim kućama, a ljeti na otvorenom. Predsjednici su uglavnom dolazili iz redova starog sastava. U klubu je doživotno ostao jedino danas pokojni Marko Vidiček, obnašajući i više dužnosti istodobno. Dragocjena potpora njemu i klubu bila je supruga Rozalija koja je vodila brigu o pranju i čišćenju opreme. Klub su uz tek ponekog sponzora najčešće financirali sami članovi, uključujući, ako se nije išlo biciklom i plaćanje željezničke karte za odlazak na obližnja, pa i dalja gostovanja.
Ono čega nije nedostajalo bio je entuzijazam, praćen dobrim rezultattima. To je posjetama utakmicama znala nagraditi i vjerna publika. Rado se i danas prepričava događaj iz 1949. godine Za vrijeme poslijeratne akcijaške izgradnje autoceste upriličena utakmica protiv omladinske radne brigade iz Beograda, dobro pripremljene s ponekim i prvoligaškim igračem. Na koncu pred oko 1000 gledatelja «Mladost» je golovima Josipa Sinkovića, Marka Vidičeka i Ivana Digiuste slavila pobjedu s 3:2.
Bilo je to uspješno razdoblje kluba koji je te godine i prvak kotara Kutina. Uspjehe bilježi i u KUP-u. Vrlo plodno je razdoblje od 1965. do 1970. godine Tada pod vodstvom trenera i neumornog sportskog radnika i pedagoga Antuna Vugrina ima izvrsnu momčad. Dobre rezultate klub bilježi i u KUP-u 1966. godine. Glatko pobjeđuje „ Ivanić“ sa 7:1, a gubi od vječitog rivala kutinske „ Moslavine“. U Podsaveznoj skupini Nogometnog središta Kutina 1966/67, klub ima pet bodova više od drugoplasiranog „Moslavca“ iz Popovače S nevjerojatnom gol razlikom 110:21. ulazi u viši rang natjecanja Od 110 zgoditaka za „Mladost“, 76 je postigao Ivica Šalković, a što je kao rijetkost zabilježila i Enciklopedija nogometa tadašnje države.
Uz borbu za bodove klub se bori i za igrališni prostor. Dotadašnje igralište ispod željezničke pruge 1966. godine seli kod škole. Uz brojna gostovanja nažalost na povratku s jednoga stigla je tužna vijest. Vraćajući se s utakmice iz Ilove 1969. godine smrtno je stradao igrač Josip Šalković (17). Sponzorski kamionet udario je u stup električne mreže na mjestu gdje je sjedio nesretni Josip. Bila je to previsoka cijena nedostatka sredstava i upozorila na veću brigu za sigurnost igrača.
Dužnost predsjednika uz već spomenute prema sjećanjima, kako kažu priređivači ovog tekst (Uprava kluba) obnašali su još Drago Bušić, Ivan Digiusto, Stjepan Repić, Milan Bušić i Vlado Švalek
Dio povijesti kluba vezan je i za brigu o igrališnom prostoru i udovoljavanju traćenih propisa. Dobro se to osjeća u dugom mandatu od 1974. do 1983. predsjednika kluba Ivana Fekeča. Uređuje se igralište, a 1976. godine započinje gradnja klupskih prostorija s kancelarijom, prostorijom za suce i dvije svlačionice za igrače, tuševima i sanitarnim čvorom. Školsko spremište preuređeno je za skladište. Kraće vrijeme, sezone 1984/85 predsjednik je Vlado Kašner. Vrijeme je to proslave 50.obljetnice (1984) kluba u kojoj Marko Vidiček «legenda repušničkog nogometa tijekom postojanja» podsjetio da je dres oblačilo «Mladosti» od osnutka do «zlatnih godina» obuklo gotovo 1000 igrača. Lijep podatak uz odgoj djece i mladeži. Jubilej je okrunjen i darivanjem pet lopti bivšeg igrača Ive Vukovića. Od 1986. do 1995. slijedi gotovo desetogodišnji mandat Juraja Lisaka. Rušenje stare i izgradnja nove školske zgrade traže uređenje igrališta u smjeru istok – zapad. U novo igralište ugrađuje se drenaža za odvodnju oborinskih voda i prema tadašnjim propisima ograđuje novom ogradom. Za vrijeme izgradnje (1987 – 1990), utakmice se igraju u Gornjoj Gračenici. Klub u tom razdoblju koristi usluge trenera Josipa Krnjića. Postižu se dobri rezultati i ističe primjereno sportsko ponašanje. Klub 1979. godine prima prvu nagradu za sportsko ponašanje seniora u I. ligi područja. U tom razdoblju natječe se u vrlo kvalitetnoj Zagrebačkoj zoni – područje Kutina. Uz kvalitetne treninge za uspjeh je nužna kvaliteta igrališta, o kojemu kao i prostorijama izvrsno brigu vodi Vlado Švalek.
Od 1995 do 1999. predsjednika kluba je Vlado Papa. Započinje izgradnja krova iznad klupskog objekta i zaštitne ograde uz asfaltno i nogometno igralište. Glavni organizator i sponzor radova je Stjepan Bukvić, dugogodišnji igrač i kapetan momčadi. Postižu se i vrlo dobri natjecateljski rezultati. Vrlo brzo, iz godine u godinu, klub ulazi u viši rang natjecanja. Postaje jedan od najbolje organiziranih i najkvalitetnijih klubova u I. županijskoj ligi. Juniori su među najuspješnijima na širem području. Uz pomoć sponzora (Hrvatske vode, Željezara Sisak, Hrvatska lutrija, Moslavka i dr.), izgrađeno je asfaltno igralište. Sredstva se ostvaruju i vlastitim angažiranjem članova, a napose predsjednika kluba, putem organiziranih zabava i koncerata. S ostalim hrvatskim klubovima njeguju se prijateljski odnosi, pa tako Repušnjaci u goste dovode drugoligaša iz Splita.
Zbog obaveze prema sponzoru klub mijenja ime u „Mladost – Terek“ S uređenim igralištem 60 . obljetnicu osnutka klub 1994. godine dostojno obilježava gostovanjem prvoligaša zagrebačkog Dinama
Organizacijski rad kluba proširen je na pionire i juniore. Klub organizira ljetne turnire. Gostuje se i u inozemstvu (Rosenheim pokraj Münchena u Njemačkoj). I prva i druga momčad zauzimaju čelo tablice. Repušnjaci imaju najboljeg strijelca, igrača i vratara. O zanosu Repušnjaka za nogomet govori i osnivanje ženske momčadi koja odmah nastupila u I. ženskoj ligi. No zbog financijskih teškoća bio je to kratak izlet. Za predsjednika Ivana Zrinskog 1999/2000. nabavljene su nove kosilice. Od 2000 do 2002. godine predsjednik je Drago Putar. U to vrijeme vlč. Stjepan Šprajc osnovao je limače (2001) i nabavio garnituru dresova.
Zahvaljujući strpljivom i dobrom radu trenera Darka Sabe, klub je postao članom I. županijske lige., Ukupno se natječe šest selekcija: mlađi i stariji limači, pioniri, seniori i veterani. Za sve to potreban je požrtvovan rad, dobra organizacija i značajna sredstva. Sve to, na sreću, prepoznaju sponzori i pojedini, ponekad anonimni, prijatelji i članovi kluba.
Uspješan predsjednik od 2000 – 2005, svakako je Dražen Kinderman. S vrijednim članovima uprave organizira proslavu 70. obljetnice osnutka kluba. Upamćena je drukčijom od uobičajenih. Jubilarno izvješće popraćeno je video projekcijom, dvorana dekorirana klupskim obilježjima i sa 120 figurica nogometaša, a prvi puta izvedena je i himna kluba.
Ne može se zaobići veoma uspješan rad sponzora i trenera Daria Večerića. S prvom momčadi osvaja treće mjesto u I. županijskoj ligi, ostvarivši plasman ulaska u IV. hrvatsku nogometnu ligu. Uz veliko slavlje, došlo je i razočaranje. Naime, uprava kluba našla se u nezavidnoj situaciji. Razmatrajući novonastalu situaciju ocjenjeno je - nepovoljno financijsko stanje ne omogućava nastupe u IV. hrvatskoj nogometnoj ligi. Za tražene uvjete tog ranga natjecanja nedostaju: tribine, četiri svlačionice, prostorija za doping kontrolu … Zaista uz duža putovanja prevelik financijski teret.
Takav razvoj događaja doveo je do nezadovoljstva među igračima i trenerom, pa i njihovog napuštanja kluba. Unatoč svemu, klub je smogao snage opstati u I. županijskoj ligi i boriti se za novu priliku.
Predsjednik Mario Vidović organizira dogradnju treće faze klupskih prostorija s nadstrešnicom zatvaranje nadstrešnice sa skladištem i pečenjarom te izgradnju tribine za gledatelje. Time su stvoreni uvjeti za natjecanje u višem rangu. Naravno, za to su ponovno potrebni rezultat i financijska podloga.
Ovako uspješnu i brzu izgradnju pomogao «čovjek u sjeni» Franjo Begedin koji nije napustio svoj klub svoje rodno selo. Isto tako, uvijek su tu. Dragutin Pasarić za javnu promociju kluba, ili Ivan Fekeč , za nacrte, koji kao i uvijek nisu izostali ni u posljednjim građevinskim zahvatima.
Sadašnje vodstvo kluba: predsjednik Marin Švalek, dopredsjednici. Mario Vidović , Dražen Kinderman, i Slavko Crnac, tajnik Nebojša Čović , blagajnik Igor Đurkan, treneri: Saša Vugrin, Damir Korica, Goran Prohaska, Nebojša Čović.
Izvršni odbor:M.Švalek, M. Vidović, D. Kinderman, Slavko Crnac, J. Bajzek, I. Đurkan, D. Papa, D. Putar, I. Pavliša, A. Rebrović, M. Sušilo, V. Švalek, H. Vidović; Nadzorni odbor: F. Begedin dipl.ing., J. Bajzek, F. Gelo.
Klub je u svom postojanju imao boljih i lošijih razdoblja. I tada su se nalazili vrijedni ljudi i sportski entuzijasti koji su žrtvovali svoje vrijeme i novac i omogućili klubu nastavi rad. Oni su obnašali i funkcije od predsjednika, tajnika, blagajnika, članova upravnog ili nadzornog odbora, ili su se pak istakli kao sponzori. Prema raspoloživim podacima nismo ih mogli smjestiti u razdoblje u kojem su djelovali. Uz zahvalu za njihov rad i doprinosu u povijesti kluba objavljujemo njihova imena:
dr. Đurđica Repić, Stjepan Repić, Vlado Pavlić, Josip Šorša, Milan Bušić, Ivan Digiusta, Drago Putar, Ivan Zrinski, Vlado Papa, Vlado Švalek, Janoš Bogdan, Ivan Đurkan, Ivan Pavliša, Stjepan Zrinski, Zvonko Gelo, Marijan Bojc, Milan Boc, Stjepan Bukvić, Slavko Perošević, Josip Bajzek, Miroslav Milinović, Branko Mavrić, Slavko Vuković, Ivan Blazinić, Ivan Fekeč, Dragutin Pasarić, dr. Ivan Kostecki, Dario Večerić, Mladen Rade i drugi.
Treneri:
Ivan Vuković, Antun Vugrin, Ivan Štefančić, Stjepan Balog, Branko Straga, Petar Vučinić, Josip Krnjić, Lazo Ristić, Drago Vidiček, Josip Šorša, Ivan Kostecki, Davor Lukež, Dario Večerić, Darko Sabo, Dalibor Dokmanić, Damir Krznarić
Treneri juniora:
Ivan Kostecki, Marijan Bojc, Marko Sabljak, Ivan Štefančić, Stjepan Zrinski, Željko Šala, Josip Barta
Sponzori:
„Zrin-Grad“, „Usluga“ Ivan Pavliša, „Građenje Maja“, „Antikor“, „Smuđ-Invest“ Kutina, „Lonja-Strug“, „Petrokemija“d.d. , Sindikat EKN-a Sindikata HUS (oba iz Petrokemije d.d.), Pekara „Lika“ Jeka Cetin, Pekara „Repušnica“, „Color-90“ Repušnica, „Multitrans“ i drugi.
