![]()
U Glaeriji Muzeja Moslavineotvorena je izložba „Najljepši je crven cvijet“ – spomenari, licitarstvo, valentivnovo
Autorizca izložbe Slavica Moslavac rekla je kako izložba „Najljepši je crven cvijet“ govori o ljubavi, o ljubavi kao daru koja je iskazana u običajima za valentinovo, u darivanju licitarskih srca donošenjih sa proštenja i drugih pučkih proslava, kao i mladenačkim zapisima iza korica leksikona i spomenara nastalih tijekom 19. i 20. stoljeća, osobito u osnovnoškolskom i srednjoškloskom periodu, kada se rađaju i prve simpatije i ljubavi. Spomenari kao čuvari uspomena na zajedničke školske dane bili su jako popularni kod djevojčica i djevojaka, mada su se u njih upisivali i dječaci i momci, ali oni nisu bili vlasnici spomenara ili su bili vrlo rijetki. Za spomenare kao i leksikone, bile su odabrane najljepše bilježnice, često s tvrdim koricama, dekorirane.
Spomenari su bili svojevrsni albumi prijateljstva, draga uspomena, a danas su poetika prošlosti, knjižice nad kojima se raznježi srce, otopi duša i zasuzi oko. One malo kreativnije vlasnice pravile su spomenare u vidu harmonike, pa kad si ih otvaro i čitao, oni su se razvlače kao harmonika.
Osnovna karakteristika spomenara bila je izražavanje naklonosti, ljubavi i prijateljstva stihovima i crtežima. I oni su kao što i stih kaže: Mada na svijetu postoji mnogo lijepih stvari, al´su ipak najljepši djački spomenari. Jer u njih se zapiše kako je u školi, 'ko se sa kim druži i 'ko koga voli.
Glavni užitak je bilo čitanje. Oni su išli od ruke do ruke. Onda ono najuzbudljivije - čitanje - 'ko se upisao i šta sve piše? Samo čitanje tih stihova je moglo da izazove sjaj u oku, da se obrazi zarumene i da se osjećaš da lebdiš. To su bile male stvari koje su značile mnogo, a bile su iskrene i čiste. Bile su to slatke skrivene tajne koje ostavljaju draga sjećanja na školske dane, na simpatije i mladost.
Spomenari su se počeli pisati krajem 19. stoljeća,(najstariji na izložbi je od vlasnice Livije Svoboda iz Vinkovaca nastao u periodu od 1885-1886.), bili su napisani krasopisom, najčešće perom i tintom, a stranice su se ukrašavale izrezanim cvijetnim aplikacijama. Pisani su na hrvatskom, mađarskom, njemačkom i srpskom jeziku, i prema tim pokazateljima može se zaključiti da su pripadali višim slojevima stanovništva.
Na izložbi su osim panoa koji Sadrže tekstove i fotogorafije, predstavljeni originalni predmeti vezani za temu: a to su spomenari iz Kutine, Nove Gradiške, Vinkovaca, Virovitice, Mostara, Zagreba, Ivanić Grada, Osijeka...i dr. mjesta Hrvatske i bivše Austro-Ugarske Monarhije, zatim srca od licitarskog tijesta, tintarnice, pera, rezači papira, umjetnička djela na temu cvijeća i valentinova.
Izložbu „Najljepši je crvne cvijet“ otvorila je Jasminka Malnar, pročelnica Upravnog odjela za društvene djelatnosti Grada Kutine. Zahvalila je autorici Slavici Moslavac i Muzeju Moslavine na ovoj izložbi, koja, kako je rekla, čuva najljepše uspomene.
Posjetitelji izložbe Najljepši je crven cvijet će uz razgledanje izložbe moći kupiti i prigodne suvenicre: licitarska srca, torbice, magnete...
Također moći će se fotografirati i za uspomenu,kako se to činilo nekad.
