Više od 40 Kutinčana u Posavskim je Podgajcima pomagalo u obrani od poplava i gradnji zečjih nasipa. Izvještaj je poslao organizator akcije Damir Markuš:
23. svibnja, 6 sati - Lijepo jutro. Po dogovoru, okupljamo se kod Doma Hrvatskih branitelja i naših vatrogasaca. Ekipa odlična, spremna, orna. Marko Barun nas je opskrbio vodom kao i prvi put. Punimo bus, stiže Ana Jevak i vozač Željko sa kaminom od 7 tona. Ona i ljudi iz Petrokemije te naši vatrogasci iz Kutine napunili su kamion i konvoj kreće prema Posavskim Podgajcima. Malo je to selo, gdje je 16 Kutinčana već branilo slavoniju, 19. 5 i 20. 5. Zašto baš tamo? Zato što smo bili i vidjeli, zato što znamo da im zaista treba pomoć, zato idemo direktno u ''ruke'' dati neophodnu im pomoć.
Put je bio odličan, atmosfera prava. Dolazi vijest da sve humanitarne kamione preusmjeravaju u Vukovar. Molim? Zovem ekipu dolje na terenu i dogovorili se na koji način će pomoć, naš kamion doći k njima, a ne u skladište, ne tamo gdje ne treba. Novska naplatne kućice, ulaze naši Risovi. Okučani također stajanje i kupimo Hrvatskog branitelja koji mi se javio i želi da ide. Put protiče u razgovoru, slušanju vijesti. Dolazimo na naplatne kučice Županja, dočekuju nas naši prijatelji iz Posavskih Podgajaca, pada dogovor.
Prolazimo policijske punktove i došli do željenog cilja.
Zadnji put kad sam bio sa ekipom, nismo uspjeli spasiti prvi dio sela, bila je to nemoguća misija, svi gledamo tužan prizor. Kuče u vodi, kao panonsko more, strašno.
Dolazimo u centar sela, vojska i domaći ljudi odmaraju. Srećom, opasnost je prošla, voda se povlači. Ivica Abramović I Slavko Krpan pokazuje gdje ćemo istovariti humanitarnu pomoć.
Ekipa u lanac i iz ruke u ruku skida pa slaže stvari. Damir Petravić, zamjenik gradonačelnika Kutine, Jasna Erdelji i ja, razgovaramo sa stožerom za obranu i čujemo zabrinjavajuće stvari.
Nadam se da se tako više nešto neće događati, ali o tom nekom drugom prilikom. Domaće žene napravile doručak i skuhale kavu za sve nas. Vrijednu donaciju, stroj za isušivanje predajemo gospodinu Župariću, donaciju Mario Vrlic iz Kutine. Hvala Mario. Trenutno je to stroj koji je svima i te kako potreban. Kako nema potrebe da budemo u Posavskim Podgajcima, želimo u Soljane. Soljane, gdje je dan prije bio pun autobus BBB-a iz Zagreba s kojima sam bio u kontaktu, Nevenom Lamzom, i čuo da tamo treba ljudi.
Vodi nas domaćin, gospodin Krpan tamo, u Soljane. U međuvremenu, stižu dva kombija iz Kutine punih stvari u Posavske Podgajce po dogovoru. Uz vatrogasce je išao privatni kombi, vl. Mato Jurić. Dio pomoći je išao vatrogascima a dio u CK. Natrpali su pomoć u OŠ Popovača, SŠ Tina Ujevića Kt, CK Kt, Caritas Kt.
Dolazimo na punkt u Soljanima gdje se pune vreće. Zatičemo Osječane, uglavnom mlade, koji su platili autobus da bi došli pomoć. Ovdje sad treba reći da je Damir Petravić nama riješio autobus, pa to treba naznačiti. Također su ovdje i četvero ljudi iz Dubrovnika, kao I dvojica iz Zagreba koji su tu već danima, svi trpaju vreće.
Kako smo mi zaista brojni, one hrpe pijeska su izgledale kao lak zalogaj. Jedan trpa lopatom pjesak u vreču drugom koji drži, drugi dodaje trečem koji vreču veže i stavlja na hrpu. Kad se skupi poveča hrpa, stiže traktor sa prikolicom i trpamo vreče na prikolicu. Traje to satima a sunce je vrlo jako, pa voda odlazi u velikim količinama. Prije polaska strogo sam zabranio alkohol, kao i na mjestima gdje ćemo radit. To se i poštivalo. Imali smo nekoliko djevojaka i želim ih posebno istaknuti. Kad mi se prva javila da želi ići, rekao sam da je naporno i slično, međutim, nije htjela ni čut da ne ide. Ostale koje su se javljale, nije mi padalo im govorit o težini posla. Svaka im čast, radile su punom parom kako se kaže. Razgovaramo sa našim Osječanima , Dubrovčanima, Zagrepčanima i svima su isti ciljevi. Biti tu i pomoći, nema predaje.
Dolazi domaćin u dva tri navrata jer je nestalo vreča i govori mi da radimo zaista jakim tempom. Donosi i vodu, sendviče te voće. Stiže još jedna Kutinska ekipa. Naši toliko spominjani vatrogasci iz Kutine, ali s pravom, na čelu sa Ivanom Miklenićem.Tu mi je i frend Zlatko Podhraški. Traktorske prikolice, njih desetak su pune i stoje u tom velikom dvorištu gdje je baza punjenja vreča. Ostalo je još vrlo malo pijeska, ali dolazi domaćin i kaže da ne treba više, imamo dovoljno punih vreča. Poziva nas sve na ručak u dom Soljani. Ovdje je i vojska, Tigrovi i Gromovi iz Petrinje, ima tu i poznanika. Spoj veteran Domovinskog rata i mladih, spoj iskustva i mladosti je opet pokazao da nema što ne možemo zajedno.
Na kraju, sve koji su sudjelovali u pomoći našim slavoncima VELIKO HVALA. Moslavci, Kutinčani, svi koji ste vrijedno skupljali i donirali ono što ste mogli, i Vama VELIKO HVALA. Moslavina i njeni žitelji su oduvijek znani kao dobri ljudi i budimo ponosni jedni na druge, budimo ponosni na zajedništvo koje smo iskazali i koje ćemo i dalje iskazivati. Ovo je prvi korak, ovo će potrajat. To je katastrofa koja neće proći za tjedan dva, ovo će potrajat.
Ljudima na terenu treba, dakle, skupljat ćemo samo ono što zaista treba ljudima u nesreći. Hrana za stoku, za životinje, voda, hrana za djecu, agregati, baterije,higijenske potrepštine, čizme svih brojeva itd itd. Uskoro ide objava o prikupljanju pomoći i ne sumnjam, Moslavci su tu, spremni…
Damir Markuš.
