Mnoštvo vjernika i građana Repušnice i Kutine, svećenici, gradonačelnik Kutine, prijatelji i rodbina oprostili su se od msgr. Željka Slonjšaka, dugogodišnjeg župnika u Kutini i Repušnici, Ilovi i Kutinskoj Slatini te dobitnika Godišnje nagrade Grada Kutine za duhovni i društveni rad. Sprovodnu misu u župnoj crkvi sv. Nikole Tavelića i pogrebne obrede na groblju u Repušnici predvodio je Sisački biskup Vlado Košić.
U koncelebraciji bili su Kutinčanin i kanonin Prvostolnog Kaptola zagrebačkog msgr. Vladimir Stanković, generalni vikar Sisačke biskupije mons. Josip Ćorić, kancelar Sisačke biskupije i prepošt Stolnog Kaptola sv. Križa mons. Marko Cvitkušić, kanonik Prvostolnog Kaptola zagrebačkoga mons. Lovro Cindori, domaći župnik vlč. Ivan Benković i dvadesetak svećenika pristiglih iz cijele Hrvatske, među njima i vlč. Franjo Vrbanić, najbojli prijatelj Željka Slonjšaka i nekadašnji župnik u župi Ilova koju je utemeljio Željko Slonjšak, kao i župe u Repušnici i Kutinskoj Slatini gdje je pokrenuo i gradnju novih crkvi.
Željko Slonjšak tijekom svog 50-godišnjeg svećeništva ostavio je dubok duhovni, kulturni i društveni trag u Kutini i Moslavini. „Naš Željko, kako ga zovu vjernici ovog kraja, bio je Kristov svećenik i tako je prepoznat u društvu i crkvi.“, istaknuo je biskup Košić u svojoj propovijedi.
„Ovih dana smo proslavili Kristovo rođenje, događaj dolaska na svijet Sina Božjega, rođenjem od Djevice Marije. Upravo o tom događaju ne samo propovijedaju, nego za njega i svjedoče svećenici Kristovi. Krist se rodio za sve ljude. Pa ipak, ne prihvatiše svi Krista i Božju ljubav. I to doživljava svećenik, i na to mora biti spreman sluga Kristov, naime dijeliti sudbinu svoga Učitelja. Njega su slušali, i nas slušaju, ali njega su progonili i raspeli, i nas progone i progonit će dok bude svijeta i vijeka. Zašto? Jer ne prepoznaju svi Evanđelje kao radosnu vijest, kao vijest nade, jer se boje za svoje pozicije. Kraljevstvo Božje silu trpi i samo oni koji su ustrajni i uporni, osvajaju ga. Već Božić naviješta Isusovo trpljenje, ali i po trpljenju prijelaz Ocu i konačnu pobjedu u Uskrsnuću. To upravo propovijedamo mi, Kristovi svećenici.“,
Biskup Košić opraštajući se od msgr. Željka Slonjšaka je naglasio „ Vjera nas povezuje s našim preminulima jer u Bogu smo svi jedno, bili na zemlji, bili već na drugoj obali, kod Boga. Vjerom i mi ispratimo danas našeg dragog župnika i dekana, kanonika i monsignora Željka. Neka u našoj zahvalnosti za sve dobro što smo po njemu primili odsijeva vjera u vječni život, vjera u povezanost s našim preminulima, koji nisu nestali, nego su samo otišli od nas, ali kojima i mi idemo svakim danom sve bliže u susret“, rekao je biskup te u nastavku još poručio kako zahvalni za život i svećeničku službu mons. Željka doživimo i ovaj njegov odlazak kao propovijed. „On nam je upućivao toliko nadahnutih riječi o Božjem životu, neka i ovaj njegov odlazak Ocu nebeskome bude za nas poticaj da i sami tako živimo da s njime jednom zaslužimo ući u Dom nebeskoga Oca“.
Od msgr. Željka Slonjšaka prigodnim riječima oprostio se župnik župe u Repušnici vlč. Ivan Benković ističući brojna duhovna i materijalna dobra koja je mons. Slonjšak učinio.
Kao građaninu Kutine, ne samo za njezin vjerski, već ukupan život u razdoblju u četiri monsinjorova „moslavačka desetljeća“ zahvalio je gradonačelnik Andrija Rudić. Uz stvaralačku energiju izgradnje vjerskih objekta podsjetio je na čuvanje umjetničke baštine kutinske barokne crkve i njegov međuljudski odnos osobito zamijećen od građana. Prepoznato je to 1994. godine i dodjelom Godišnje nagrade Grada Kutine. Prijateljski i kao suradnik na području kulture gdje je župnik Slonjšak djelovao vrlo angažirano (bio je član-radnik Matice hrvatske) oprostio se Dragutin Pasarić. Na posljednjem ovozemaljskom putovanju monsinjoru Željku uputio je pjesničku sliku Crkvene ulice u Kutini u kojoj je župnik Slonjšak djelovao 33 godine. Pasarić je podsjetio da su stihovi svoje prvo tiskano izdanje doživjeli 1990. godine u božićnom broju kutinskog župnog lista „Ideja“ kojemu je mons. Slonjšak bio urednik.
U ime vjernika Repušnice oprostio se Ivan Fekeč, član Ekonomskog vijeća župe. On je godinama bio najbliži suradnik monsinjora Željka Slonjšaka i posebno vezan uz graditeljsku stranu izgradnje crkve Sv. Nikole Tavelića, ali i u doba njegove dvije umirovljeničke godine u Crikvenici veza s Repušnicom.
Oproštajni govoro od msgr. Željka Slonjšaka u ime građana gradonačelnika Kutine Andrije Rudića:
Radije bih hodao s prijateljem po mraku negoli sam po danu.
A tko je prijatelj?
To je onaj kome se uvijek možeš obratiti, usred mraka, usred dana, u svojoj nevolji ili svome zadovoljstvu, u svojoj tuzi ili svome slavlju.
Istina je – svaki čovjek će te jednom povrijediti. Ali baš zato se moraš potruditi pronaći one zbog kojih je vrijedno trpiti.
Kutina se danas oprašta od svoga prijatelja, od dijela sebe. Opraštamo se od čovjeka koji je 1971. godine došao u poslanje, na jednu od postaja na svome putu uz Boga za koji se opredjelio. A ta postaja je zbog njegovih ideja i energije, zbog upornosti u širenju onoga u što je i sam vjerovao prestala biti postaja i postala dom. Ovdje je ostao 40 godina, više od polovice svoga života, do samog kraja svog aktivnog služenja.
Kutina se danas oprašta od čovjeka koji je prije 19 godina zaslužio priznanje svojih sugrađana i postao nositelj godišnje nagrade Grada Kutine. Šturo obrazloženje uz odluku Gradskoga vijeća glasilo je: Za doprinos na obnovi crkve Sv. Marije Snježne u Kutini i potporu koju pruža pučanstvu Grada Kutine. Iza te jedne rečenice stoje dva desetljeća rada u vremenu nesklonom svećeničkom pozivu, tisuće životnih uspona i padova i sudbina koje je trebalo utješiti i ohrabriti. Velečasni Slonjšak bio je stvaratelj velike energije u gradu koji je narastao i vapio za duhovnošću. Zaslužan je za nove župe i nove crkve u Kutinskoj Slatini, Repušnici i Ilovi. Pomogao je očuvati veliko kulturno i duhovno naslijeđe našega kraja, uključio se u društveni i kulturni život i pomogao da iz povijesnog zaborava izrone velika imena. A tako mogu raditi jedino oni koji i sami postaju velika imena.
Godišnja nagrada Grada Kutine, sjećam se, dodijeljena mu je uoči besmislenih rasprava o domaćima i dotepencima i o tome tko od njih ima pravo na bilo što u gradu koji se upetorostručio doseljenicima sa svih strana.
Ako bih mogao birati danas i uputiti jednu molitvu Bogu, svjestan činjenice prolaznosti ovozemaljskog, siguran sam da bih našem Gradu poželio još dotepenaca kakav je bio Željko Slonjšak.
Velečasni Željko hvala Vam! I laka vam ova prekrasna moslavačka zemlja koju ste učinili plemenitijom.
Msgr. Željko Slonjšak (Donji Žbilj kod Desinića 1936. g.) preminuo je u petak 27. prosinca u 78. godini života u Rijeci. Svećeničko djelovanje započeo je 1961. g. kao kapelan u Samoboru tada tamošnjem župniku, kasnije nadbiskupu zagrebačkom kardinalu Franji Kuhariću. Od 1964. godine bio je župnik u Bogičevcima. Najveći do svećeništva posvetio je duhovnom životu Kutine i okolice, posebno od 1971. godine kao župnik kutinske župe Blažene Djevice Marije Snježne. Utemeljitelj je i prvi župnik novih župa u Repušnici, Ilovi i Kutinskoj Slatini, a bio je i dekan tog moslavačkog kraja. Prošle godine Dekretom sisačkog biskupa mons. Vlade Košića imenovan je i začasnim kanonikom Stolnog kaptola Sv. Križa. Tijekom godina ostavio je dragocjen trag u vjerskom životu. Pamtit će ga se kao istinskog promicatelja kršćanskih vrijednosti, ali i nesebičnog u kulturnom i društvenom životu. Godine 1994. godine primio je i Godišnju nagradu Grada Kutine. Bio je bogat ne samo idejama već stvaralačkim duhom. Činio je to obnovom kutinske barokne crkve, kao urednik knjige o 200. obljetnici kutinske župe, poznatog crkvenog povjesničara Josipa Buturca, do pokretanja župskog lista i kalendara „Ideja“. Posebnu energiju pokazao je u izgradnji novih vjerskih objekata u novoformiranim župama. Stoga će po njegovoj želji svoj vječni počinak naći na groblju u Repušnici. Tu je prije umirovljenja sedam godina bio župnik župe Sv. Nikole Tavelića. Posebno aktivan je bio u Domovinskom ratu posebice kroz karitativne potrebe. Kao član-radnik kutinskog Ogranka Matice hrvatske sudjelovao je u istraživanju kutinske povijesti i podizanju spomena zaslužnima tog kraja, a bez dvojbe i sam se može uvrstiti među njih.
