Stožer za obranu Petrokemije aktiviran je zbog ozbiljnih najava daljnje privatizacije Petrokemije koja bi značila kršenje Sporazuma o načinu privatizacije Petrokemije kojeg je Vlada 1998. g. potpisala sa sindikatima i Udrugom branitelja u Petrokemiji. Smjena tri člana Uprave nije razlog aktiviranja Stožera. „Sindikat EKN, Sindikat DEMOS-HUS i Udruga branitelja uz potporu radnika protive se najavi Vlade da će prodati svoj većinski udio od 51% dionica u Petrokemiji.“, rekao je Željko Klaus, povjerenik Sindikata EKN u Petrokemiji i glasnogovornik Stožera na konferenciji za novinare
Petrokemija je u prvih devet mjeseci ove godine zabilježila gubitak u poslovanju od gotovo 135 mln kn. „To nije razlog za privatizaciju Petrokemije, jer se prešućuje kako Petrokemija nema slobodan pristup tržištu plina i zato je samo u 2012. godini plaćala 33% skuplje plin od svoje konkurencije.“ naglasio je Klaus te je dodao kako će već će ove godine Petrokemija poslovati pozitivno, a 2014. godine poslovanje Petrokemije bit će stabilizirano i za to neće biti zaslužna Uprava, pa tko god bio član Uprave, jer će imati slobodan pristup tržištu i izbor dobavljača plina, osnovne sirovine za proizvodnju. „Prvi razlog protivljenja privatizaciji Petrokemije je to što će Petrokemija po prvi puta u povijesti dobiti mogućnost da pokaže što, kako i koliko može raditi. Pa zar sad trebamo kad su konačno stvoreni uvjeti da počnemo normalno raditi onda to trebamo prodati. E pa ne damo prodati!“
Da je 2012. godine Petrokemija kupovala plin po cijenama u Europi ove godine ne bi zabilježila gubitak u poslovanju. Samo jedna lipa u cijeni plina za Petrokemiju godišnje znači 6,5 mln. kn. Jednostavna računica pokazuje da bi sa 33% nižom cijenom plina Petrokemija u 2012. poslovala sa dobiti. „Petrokemiji to nije bilo dopušteno. Petrokemija je bila primorana potpisati nepovoljan Ugovor o dobavi plina sa INA-om. Vlada je Petrokemiju bacila na tržište, ali joj nije omogućila ravnopravnu utakmicu.“, rekao je Klaus.
„Ova država ima 70% svog plina. Petrokemija ga godinama plaća po ruskoj formuli, po uvoznoj formuli. Petrokemija godinama plaća 30% do 35% skuplje plin od konkurencije u Europi. To je 30% do 35% na sirovinu koja čini 58% od ukupnog troška. Da smo 2012. godine imali cijenu plina kao ostala hrvatska industrija onda danas ne bi pričali o gubicima, pričali bi imali o stotinama milijuna kuna dobiti u 2012. godini. Petrokemija je kolateralna žrtva loše privatizacije INA-e. To se ogleda kroz plin svih ovih godina. Onda bi se moglo dogoditi da bi hrvatska poljoprivreda mogla biti kolateralna žrtva loše privatizacije Petrokemije.“
Ugovor sa INA-om o dobavi plina po nepovoljnoj cijeni za Petrokemiju istječe krajem ove godine. Iduće godine Petrokemija će istekom tog Ugovora moći kupovati plina od dobavljača koji ponudi najpovoljniju cijenu. Neslužbeno se doznaje da je INA već ponudila znatno nižu cijenu plina za Petrokemiju. U natjecanje za dobavljače plina za Petrokemiju neslužbeno se uključio Gazprom i još neki veliki dobavljači plina iz Europe. U toj tržišnoj utakmici očekuju se znatno povoljnije cijene plina za Petrokemiju koja je sa 650 mln kubika godišnje potrošnje najveći potrošač plina u Hrvatskoj te je siguran kupac i uredan platiša. Po tim uvjetima Petrokemija bi, procjenjuje se, uz redovno poslovanje svake godine trebala ostvarivati dobit u poslovanju mjerenu u stotinama mln. kn. „Petrokemija će 2014 godine prvi puta u povijesti imati slobodan pristup tržištu plina u Europi. Petrokemija će 2014. godine prvi puta u svojoj povijesti moći raditi pod istim uvjetima kao i ostale tvornice mineralnih gnojiva u Europi. Petrokemija godinama godinama plaća 30% do 35% skuplje plin od konkurencije u Europi. Eto, tako se lako vidi kako će to Petrokemija poslovati bolje.“
Željko Klaus podsjetio je i kako Vlada ne može prodati dionice Petrokemije jer se Sporazumom iz 1998. godine obvezala u Petrokemiji zadržati većinski udio. „Mi sporazum nismo zaboravili i tražimo da se ga Vlada poštuje.“, poručio je Klaus.
Sindikati i branitelji dijele bojazan radnika u Petrokemiji da će privatizacija značiti i otpuštanja zaposlenih. To su potvrdile sve uspješne i neuspješne privatizacije u Hrvatskoj, podsjetio je Željko Klaus. „Privatizacija će u Petrokemiji vrlo brzo rezultirati smanjenjem broja radnika. Neće valjda da netko kupiti Petrokemiji i imati dobru cijenu plina zadržati sve ostalo. Petrokemija ima svoje portire i zaštitare. Sad bi mi naše zaštitare koji imaju malu plaću, 4 tisuće kn i rade u smjenama i sad ih trebamo maknuti. Bilo je takvih prijedloga, dolazile su ovdje zaštitarske tvrtke. Neminovno ova priča vodi u smanjenje radnih mjesta, a ako nekom danas u Hrvatskoj još nekome nije jasno da je dosta više otpuštanja ljudi onda mi zaista ne znamo.“
Petrokemija nije teret poreznim obveznicima jer njeni gubici nisu sanirani iz državnog proračuna. „Petrokemija puni gotovo polovicu izvornog proračuna Grada Kutine, te svake godine u državni proračun uplaćuje više od 200 mln kn te je drugi ili treći izvoznik u zemlji i konačno Petrokemija je posljednja velika industrijska tvornica u Hrvatskoj.“, naglasio je Klaus i zaključio kako će se Stožer za obranu Petrokemije uz potporu radnika i građana Kutine protiviti namjeri Vlade da proda svoj većinski udio u vlasništvu Petrokemije i tako prekrši Sporazum iz 1998.
