„Sva su djeca sposobna za odgoj i obrazovanje i imaju pravo biti uključena u sustav redovnog školovanja i ravnopravno integrirana u društvo. Neprilagođeni sustav, osobne i društvene predrasude su istinske prepreke, a ne teškoće djece.“ Upozoreno je na predavanju o novim oblicima potpore uključivanja djece s teškoćama u redovni školski sustav. Udruga osoba s invaliditetom – OSI Kutina organizirala je ovo predavanje u okviru svog trogodišnjeg programa „Za život dostojan čovjeka“ kojeg financira Ministarstvo socijalne politike i mladih.
Procjenjuje se kako 10% do 20% djece ima poteškoća u razvoju, a u Hrvatskoj je evidentirano samo 3%. Tako se od 40 tisuća do 80 tisuća djece ne može uspješno uključiti u redovno školovanje bez potpore obitelji i škola. „Poteškoća djeteta nije prepreka za obrazovanje. Ono nije nesposobno, to je dijete samo drugačije. Sustav koji nije prilagođen postaje prepreka. Zato treba mijenjati sustav i prilagoditi ga potrebama djece s teškoćama.“, upozorio je Darko Kobetić, ravnatelj Učilišta IDEM.
„Dosad se prema djeci s teškoćama pristupala samo sa zdravstvenog stajališta. U obrazovanju vrlo je važan socijalni pristup i zato trebamo inkluzivne škole. Trebamo sustav koji će osigurati ravnopravnost djece u školi i društvu. Takav sustav uvažava različitost svakog pojedinca i razvija toleranciju prema tuđim razlikama i potrebama. Teškoće djece ne smiju umanjiti vrijednosti njihovih osoba i sposobnosti. Inkluzivni pristup odgoju i obrazovanju djece s poteškoćama uključuje i izravnu pomoć djeci u školovanju.“, istaknuo je prof. Kobetić. „To su pomoćnici u nastavi koji izravno rade s djecom s teškoćama u redovnim školama. Pružaju im podršku u učenju, usmjeravaju pažnju na nastavni sadržaj, provode zamjenske aktivnosti. Mobilni stručni timovi pri posebnim centrima koji dolaze u redovne škole i pružaju savjetodavnu potporu školama, učiteljima pomoćnicima u nastavi kako raditi s djecom s teškoćama.“
Inkluzivna škola traži razdoblje prilagođavanja svih sudionika; društva, udruga, škola, nastavnika, roditelja i onih kojima je posvećen ili usmjeren - djeci sa posebnim potrebama. U Hrvatskoj je u nastavu u školama uključeno 400 asistenata ili pomagača u nastavi. Dobri rezultati ostvareni su u Bjelovaru gdje se u rješavanje problema uključila Udruga tjelesnih invalida.
Tomislav Novosel iz iskustva upozorava na prvi i najveći problem. „Školski sustav, osnivači, jedinice lokalne uprave, županije i gradovi još ne prepoznaju svoju ulogu, čak ni svoju zakonsku obavezu da bi tu djelatnost osustavili. Iako je zakon tu iako se po tom zakonu u 50% slučajeva može raditi vrlo kvalitetno, vjerojatno zbog proračuna, novca, oni se ne pridržavaju zakonske obaveze. To je problem.“
Na zakonsko pravo djece uključivanja djece s teškoćama u redovni školski sustav često ne znaju ni roditelji. Škole se ne snalaze u pronalaženju asistenata u nastavi, a poseban je problem financiranje i osiguranje novca za njihove plaće. Udruga OSI Kutina pomogla je u financiranju asistenata u dva razreda djece s posebnim potrebama u kutinskoj školi Zvonimira Franka. „Omogućili smo to kroz program javnih radova. Prošlo je tih 6 mjeseci i sad opet imamo problem.“ rekla je Jozefina Kranjčec, predsjednica Udruge OSI.
„Nismo zadovoljni jer još uvijek nismo pronašli trajno financiranje asistenata u nastavi, koji postoje po zakonu. To je zakonsko pravo roditelja koji imaju takvo dijete. Problem je što nemamo pravilnik o primjeni tog zakona pa ga svatko tumači onako kako misli da je ispravno.“
U financiranje asistenata u nastavi trebala bi uključiti lokalna zajednica i ministarstvo, dodala je Jozefina Kranjčec. Prijedlog promjena Zakona je u javnoj raspravi pa će Savez hrvatskih udruga tjelesnih invalida dati sve od sebe da to tako i bude, zaključila je predsjednica Saveza.
Uključivanje djece s teškoćama u redovni školski sustav važno je za cijelo društvo pa su sudionici stručnog predavanja izrazili Uvjerenje da će se u izmjenama Zakona naći najbolja rješenja kako bi zakon zaživio. Pomoć u financiranju potražit će se i u Europskim fondovima.